ispŕljati
ispŕljati (koga, što, se) svrš. 〈prez. ìspṟljām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ìspṟljān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isprljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isprljam |
| 2. | isprljaš |
| 3. | isprlja |
| množina | |
| 1. | isprljamo |
| 2. | isprljate |
| 3. | isprljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isprljat ću |
| 2. | isprljat ćeš |
| 3. | isprljat će |
| množina | |
| 1. | isprljat ćemo |
| 2. | isprljat ćete |
| 3. | isprljat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isprljah |
| 2. | isprlja |
| 3. | isprlja |
| množina | |
| 1. | isprljasmo |
| 2. | isprljaste |
| 3. | isprljaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isprljao sam |
| 2. | isprljao si |
| 3. | isprljao je |
| množina | |
| 1. | isprljali smo |
| 2. | isprljali ste |
| 3. | isprljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isprljao |
| 2. | bio si isprljao |
| 3. | bio je isprljao |
| množina | |
| 1. | bili smo isprljali |
| 2. | bili ste isprljali |
| 3. | bili su isprljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | isprljaj |
| množina | |
| 1. | isprljajmo |
| 2. | isprljajte |
| glagolski prilog prošli | |
| isprljavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isprljao, isprljala, isprljalo | |
| isprljali, isprljale, isprljala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isprljan, isprljana, isprljano | |
| isprljani, isprljane, isprljana | |
Definicija
učiniti prljavim; zamazati, zaprljati
Etimologija
✧ is- + v. prljati
