ìspravljati
ìspravljati (što, koga) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispravljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispravljam |
| 2. | ispravljaš |
| 3. | ispravlja |
| množina | |
| 1. | ispravljamo |
| 2. | ispravljate |
| 3. | ispravljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispravljat ću |
| 2. | ispravljat ćeš |
| 3. | ispravljat će |
| množina | |
| 1. | ispravljat ćemo |
| 2. | ispravljat ćete |
| 3. | ispravljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispravljah |
| 2. | ispravljaše |
| 3. | ispravljaše |
| množina | |
| 1. | ispravljasmo |
| 2. | ispravljaste |
| 3. | ispravljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispravljao sam |
| 2. | ispravljao si |
| 3. | ispravljao je |
| množina | |
| 1. | ispravljali smo |
| 2. | ispravljali ste |
| 3. | ispravljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispravljao |
| 2. | bio si ispravljao |
| 3. | bio je ispravljao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispravljali |
| 2. | bili ste ispravljali |
| 3. | bili su ispravljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispravljaj |
| množina | |
| 1. | ispravljajmo |
| 2. | ispravljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ispravljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispravljao, ispravljala, ispravljalo | |
| ispravljali, ispravljale, ispravljala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispravljan, ispravljana, ispravljano | |
| ispravljani, ispravljane, ispravljana | |
Etimologija
✧ vidi ìspraviti
