ispòstavljati
ispòstavljati nesvrš. (što, se) 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ispostavljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ispostavljam |
2. | ispostavljaš |
3. | ispostavlja |
množina | |
1. | ispostavljamo |
2. | ispostavljate |
3. | ispostavljaju |
futur | |
jednina | |
1. | ispostavljat ću |
2. | ispostavljat ćeš |
3. | ispostavljat će |
množina | |
1. | ispostavljat ćemo |
2. | ispostavljat ćete |
3. | ispostavljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ispostavljah |
2. | ispostavljaše |
3. | ispostavljaše |
množina | |
1. | ispostavljasmo |
2. | ispostavljaste |
3. | ispostavljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ispostavljao sam |
2. | ispostavljao si |
3. | ispostavljao je |
množina | |
1. | ispostavljali smo |
2. | ispostavljali ste |
3. | ispostavljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ispostavljao |
2. | bio si ispostavljao |
3. | bio je ispostavljao |
množina | |
1. | bili smo ispostavljali |
2. | bili ste ispostavljali |
3. | bili su ispostavljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ispostavljaj |
množina | |
1. | ispostavljajmo |
2. | ispostavljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ispostavljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ispostavljao, ispostavljala, ispostavljalo | |
ispostavljali, ispostavljale, ispostavljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ispostavljan, ispostavljana, ispostavljano | |
ispostavljani, ispostavljane, ispostavljana |