ispomágati se
ispomágati se nesvrš. 〈prez. ispòmāžēm se, pril. sad. ispomážūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ispomagati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ispomažem |
2. | ispomažeš |
3. | ispomaže |
množina | |
1. | ispomažemo |
2. | ispomažete |
3. | ispomažu |
futur | |
jednina | |
1. | ispomagat ću |
2. | ispomagat ćeš |
3. | ispomagat će |
množina | |
1. | ispomagat ćemo |
2. | ispomagat ćete |
3. | ispomagat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ispomagah |
2. | ispomagaše |
3. | ispomagaše |
množina | |
1. | ispomagasmo |
2. | ispomagaste |
3. | ispomagahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ispomagao sam |
2. | ispomagao si |
3. | ispomagao je |
množina | |
1. | ispomagali smo |
2. | ispomagali ste |
3. | ispomagali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ispomagao |
2. | bio si ispomagao |
3. | bio je ispomagao |
množina | |
1. | bili smo ispomagali |
2. | bili ste ispomagali |
3. | bili su ispomagali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ispomaži |
množina | |
1. | ispomažimo |
2. | ispomažite |
glagolski prilog sadašnji | |
ispomažući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ispomagao, ispomagala, ispomagalo | |
ispomagali, ispomagale, ispomagala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ispomagan, ispomagana, ispomagano | |
ispomagani, ispomagane, ispomagana |
1. | međusobno se povremeno pomagati u poslovima, radovima i sl. |
2. | sam sebi pomagati kad zatreba (npr. nekim pomagalom koje je pri ruci umjesto pravog potrebnog alata), spretno upotrebljavati stare stvari |