intonírati
intonírati dv. 〈prez. intònīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| intonirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | intoniram |
| 2. | intoniraš |
| 3. | intonira |
| množina | |
| 1. | intoniramo |
| 2. | intonirate |
| 3. | intoniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | intonirat ću |
| 2. | intonirat ćeš |
| 3. | intonirat će |
| množina | |
| 1. | intonirat ćemo |
| 2. | intonirat ćete |
| 3. | intonirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | intonirah |
| 2. | intoniraše |
| 3. | intoniraše |
| množina | |
| 1. | intonirasmo |
| 2. | intoniraste |
| 3. | intonirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | intonirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | intonirao sam |
| 2. | intonirao si |
| 3. | intonirao je |
| množina | |
| 1. | intonirali smo |
| 2. | intonirali ste |
| 3. | intonirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam intonirao |
| 2. | bio si intonirao |
| 3. | bio je intonirao |
| množina | |
| 1. | bili smo intonirali |
| 2. | bili ste intonirali |
| 3. | bili su intonirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | intoniraj |
| množina | |
| 1. | intonirajmo |
| 2. | intonirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| intonirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| intoniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| intonirao, intonirala, intoniralo | |
| intonirali, intonirale, intonirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| intoniran, intonirana, intonirano | |
| intonirani, intonirane, intonirana | |
Definicija
| 1. | () zasvirati, zapjevati, započeti/započinjati s pjevanjem ili sviranjem |
| 2. | (što) pren. dati/davati ton, započeti/započinjavati izlaganje, tekst ili povesti razgovor u određenom smjeru, krenuti željenim smjerom [intonirati razgovor] |
Etimologija
✧ njem. intonieren ← lat. intonare: zagrmjeti, podizati glas
