intrìgati se
intrìgati se dv. (intrigávati se nesvrš.) (u što) 〈prez. intrìgāvām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| intrigavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | intrigavam |
| 2. | intrigavaš |
| 3. | intrigava |
| množina | |
| 1. | intrigavamo |
| 2. | intrigavate |
| 3. | intrigavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | intrigavat ću |
| 2. | intrigavat ćeš |
| 3. | intrigavat će |
| množina | |
| 1. | intrigavat ćemo |
| 2. | intrigavat ćete |
| 3. | intrigavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | intrigavah |
| 2. | intrigavaše |
| 3. | intrigavaše |
| množina | |
| 1. | intrigavasmo |
| 2. | intrigavaste |
| 3. | intrigavahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | intrigavao sam |
| 2. | intrigavao si |
| 3. | intrigavao je |
| množina | |
| 1. | intrigavali smo |
| 2. | intrigavali ste |
| 3. | intrigavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam intrigavao |
| 2. | bio si intrigavao |
| 3. | bio je intrigavao |
| množina | |
| 1. | bili smo intrigavali |
| 2. | bili ste intrigavali |
| 3. | bili su intrigavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | intrigavaj |
| množina | |
| 1. | intrigavajmo |
| 2. | intrigavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| intrigavajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| intrigavao, intrigavala, intrigavalo | |
| intrigavali, intrigavale, intrigavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| intrigavan, intrigavana, intrigavano | |
| intrigavani, intrigavane, intrigavana | |
Definicija
reg. miješati se u tuđe stvari i poslove, brinuti tuđu brigu, zadijevati se u koga
Etimologija
✧ vidi intrigírati
