ironizírati
ironizírati (koga, što) dv. 〈prez. ironìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ironizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ironiziram |
| 2. | ironiziraš |
| 3. | ironizira |
| množina | |
| 1. | ironiziramo |
| 2. | ironizirate |
| 3. | ironiziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ironizirat ću |
| 2. | ironizirat ćeš |
| 3. | ironizirat će |
| množina | |
| 1. | ironizirat ćemo |
| 2. | ironizirat ćete |
| 3. | ironizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ironizirah |
| 2. | ironiziraše |
| 3. | ironiziraše |
| množina | |
| 1. | ironizirasmo |
| 2. | ironiziraste |
| 3. | ironizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ironizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ironizirao sam |
| 2. | ironizirao si |
| 3. | ironizirao je |
| množina | |
| 1. | ironizirali smo |
| 2. | ironizirali ste |
| 3. | ironizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ironizirao |
| 2. | bio si ironizirao |
| 3. | bio je ironizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo ironizirali |
| 2. | bili ste ironizirali |
| 3. | bili su ironizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ironiziraj |
| množina | |
| 1. | ironizirajmo |
| 2. | ironizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ironizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| ironiziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ironizirao, ironizirala, ironiziralo | |
| ironizirali, ironizirale, ironizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ironiziran, ironizirana, ironizirano | |
| ironizirani, ironizirane, ironizirana | |
Definicija
izvrgnuti/izvrgavati ironiji
Etimologija
✧ vidi irònija
