isijécati
isijécati (što) nesvrš. 〈prez. ìsijēcām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
isijecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | isijecam |
2. | isijecaš |
3. | isijeca |
množina | |
1. | isijecamo |
2. | isijecate |
3. | isijecaju |
futur | |
jednina | |
1. | isijecat ću |
2. | isijecat ćeš |
3. | isijecat će |
množina | |
1. | isijecat ćemo |
2. | isijecat ćete |
3. | isijecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | isijecah |
2. | isijecaše |
3. | isijecaše |
množina | |
1. | isijecasmo |
2. | isijecaste |
3. | isijecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | isijecao sam |
2. | isijecao si |
3. | isijecao je |
množina | |
1. | isijecali smo |
2. | isijecali ste |
3. | isijecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam isijecao |
2. | bio si isijecao |
3. | bio je isijecao |
množina | |
1. | bili smo isijecali |
2. | bili ste isijecali |
3. | bili su isijecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | isijecaj |
množina | |
1. | isijecajmo |
2. | isijecajte |
glagolski prilog sadašnji | |
isijecajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
isijecao, isijecala, isijecalo | |
isijecali, isijecale, isijecala | |
glagolski pridjev pasivni | |
isijecan, isijecana, isijecano | |
isijecani, isijecane, isijecana |