isijávati
isijávati (što) nesvrš. 〈prez. isìjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isijavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isijavam |
| 2. | isijavaš |
| 3. | isijava |
| množina | |
| 1. | isijavamo |
| 2. | isijavate |
| 3. | isijavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isijavat ću |
| 2. | isijavat ćeš |
| 3. | isijavat će |
| množina | |
| 1. | isijavat ćemo |
| 2. | isijavat ćete |
| 3. | isijavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | isijavah |
| 2. | isijavaše |
| 3. | isijavaše |
| množina | |
| 1. | isijavasmo |
| 2. | isijavaste |
| 3. | isijavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isijavao sam |
| 2. | isijavao si |
| 3. | isijavao je |
| množina | |
| 1. | isijavali smo |
| 2. | isijavali ste |
| 3. | isijavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isijavao |
| 2. | bio si isijavao |
| 3. | bio je isijavao |
| množina | |
| 1. | bili smo isijavali |
| 2. | bili ste isijavali |
| 3. | bili su isijavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | isijavaj |
| množina | |
| 1. | isijavajmo |
| 2. | isijavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| isijavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isijavao, isijavala, isijavalo | |
| isijavali, isijavale, isijavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isijavan, isijavana, isijavano | |
| isijavani, isijavane, isijavana | |
Definicija
pren. slati od sebe ili iz sebe u okolni prostor; širiti, zračiti, žariti
| 1. | zrake, čestice |
| 2. | ljubav, dobrotu, pozitivnu energiju |
Etimologija
✧ vidi ìsijati
