isìtniti
isìtniti (što) svrš. 〈prez. ìsitnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìsitnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isitniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isitnim |
| 2. | isitniš |
| 3. | isitni |
| množina | |
| 1. | isitnimo |
| 2. | isitnite |
| 3. | isitne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isitnit ću |
| 2. | isitnit ćeš |
| 3. | isitnit će |
| množina | |
| 1. | isitnit ćemo |
| 2. | isitnit ćete |
| 3. | isitnit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isitnih |
| 2. | isitni |
| 3. | isitni |
| množina | |
| 1. | isitnismo |
| 2. | isitniste |
| 3. | isitniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isitnio sam |
| 2. | isitnio si |
| 3. | isitnio je |
| množina | |
| 1. | isitnili smo |
| 2. | isitnili ste |
| 3. | isitnili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isitnio |
| 2. | bio si isitnio |
| 3. | bio je isitnio |
| množina | |
| 1. | bili smo isitnili |
| 2. | bili ste isitnili |
| 3. | bili su isitnili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | isitni |
| množina | |
| 1. | isitnimo |
| 2. | isitnite |
| glagolski prilog prošli | |
| isitnivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isitnio, isitnila, isitnilo | |
| isitnili, isitnile, isitnila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isitnjen, isitnjena, isitnjeno | |
| isitnjeni, isitnjene, isitnjena | |
Definicija
dijeljenjem neke veće cjeline dobiti više sitnih malih dijelova (u odnosu na tu bivšu cjelinu) [isitniti posjed; isitniti cjepanicu = dobiti sitninu]
