isklèsati
isklèsati (što) svrš. 〈prez. ìsklešēm, pril. pr. -āvši, imp. isklèši, prid. trp. ìsklesān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isklesati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isklešem |
| 2. | isklešeš |
| 3. | iskleše |
| množina | |
| 1. | isklešemo |
| 2. | isklešete |
| 3. | isklešu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isklesat ću |
| 2. | isklesat ćeš |
| 3. | isklesat će |
| množina | |
| 1. | isklesat ćemo |
| 2. | isklesat ćete |
| 3. | isklesat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isklesah |
| 2. | isklesa |
| 3. | isklesa |
| množina | |
| 1. | isklesasmo |
| 2. | isklesaste |
| 3. | isklesaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isklesao sam |
| 2. | isklesao si |
| 3. | isklesao je |
| množina | |
| 1. | isklesali smo |
| 2. | isklesali ste |
| 3. | isklesali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isklesao |
| 2. | bio si isklesao |
| 3. | bio je isklesao |
| množina | |
| 1. | bili smo isklesali |
| 2. | bili ste isklesali |
| 3. | bili su isklesali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskleši |
| množina | |
| 1. | isklešimo |
| 2. | isklešite |
| glagolski prilog prošli | |
| isklesavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isklesao, isklesala, isklesalo | |
| isklesali, isklesale, isklesala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isklesan, isklesana, isklesano | |
| isklesani, isklesane, isklesana | |
Definicija
izraditi klesanjem, usp. klesati
Etimologija
✧ is- + v. klesati
