Hrvatski jezični portal

isplátiti

isplátiti svrš.prez. ìsplātīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìsplāćen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
isplatiti
 
prezent
jednina
1. isplatim
2. isplatiš
3. isplati
množina
1. isplatimo
2. isplatite
3. isplate
 
futur
jednina
1. isplatit ću
2. isplatit ćeš
3. isplatit će
množina
1. isplatit ćemo
2. isplatit ćete
3. isplatit će
 
aorist
jednina
1. isplatih
2. isplati
3. isplati
množina
1. isplatismo
2. isplatiste
3. isplatiše
 
perfekt
jednina
1. isplatio sam
2. isplatio si
3. isplatio je
množina
1. isplatili smo
2. isplatili ste
3. isplatili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam isplatio
2. bio si isplatio
3. bio je isplatio
množina
1. bili smo isplatili
2. bili ste isplatili
3. bili su isplatili
 
imperativ
jednina
2. isplati
množina
1. isplatimo
2. isplatite
 
glagolski prilog prošli
isplativši
 
glagolski pridjev aktivni
isplatio, isplatila, isplatilo
isplatili, isplatile, isplatila
 
glagolski pridjev pasivni
isplaćen, isplaćena, isplaćeno
isplaćeni, isplaćene, isplaćena
Definicija
1. (što, koga) a. izvršiti isplatu b. nadoknaditi novcem, izravnati račun, platiti dug
2. (se) a. podmiriti troškove, dati korist, dobitak [tvornica će se isplatiti za tri godine] b. (ob. bezlično) imati smisla, biti od koristi [upornost se uvijek isplati; isplati se vidjeti; ne isplati se ići tamo]
Etimologija
✧ is- + v. platiti