iskúpiti
iskúpiti (se) svrš. 〈prez. ìskūpīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìskūpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iskupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | iskupim |
2. | iskupiš |
3. | iskupi |
množina | |
1. | iskupimo |
2. | iskupite |
3. | iskupe |
futur | |
jednina | |
1. | iskupit ću |
2. | iskupit ćeš |
3. | iskupit će |
množina | |
1. | iskupit ćemo |
2. | iskupit ćete |
3. | iskupit će |
aorist | |
jednina | |
1. | iskupih |
2. | iskupi |
3. | iskupi |
množina | |
1. | iskupismo |
2. | iskupiste |
3. | iskupiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | iskupio sam |
2. | iskupio si |
3. | iskupio je |
množina | |
1. | iskupili smo |
2. | iskupili ste |
3. | iskupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iskupio |
2. | bio si iskupio |
3. | bio je iskupio |
množina | |
1. | bili smo iskupili |
2. | bili ste iskupili |
3. | bili su iskupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | iskupi |
množina | |
1. | iskupimo |
2. | iskupite |
glagolski prilog prošli | |
iskupivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
iskupio, iskupila, iskupilo | |
iskupili, iskupile, iskupila | |
glagolski pridjev pasivni | |
iskupljen, iskupljena, iskupljeno | |
iskupljeni, iskupljene, iskupljena |
1. | (koga) platiti otkupninu |
2. | (se) a. učiniti nešto da nam se oprosti pogreška [iskupiti se za promašaje] b. rel. dobiti oprost grijeha |