ìznjedriti
ìznjedriti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìznjedren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iznjedriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | iznjedrim |
2. | iznjedriš |
3. | iznjedri |
množina | |
1. | iznjedrimo |
2. | iznjedrite |
3. | iznjedre |
futur | |
jednina | |
1. | iznjedrit ću |
2. | iznjedrit ćeš |
3. | iznjedrit će |
množina | |
1. | iznjedrit ćemo |
2. | iznjedrit ćete |
3. | iznjedrit će |
aorist | |
jednina | |
1. | iznjedrih |
2. | iznjedri |
3. | iznjedri |
množina | |
1. | iznjedrismo |
2. | iznjedriste |
3. | iznjedriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | iznjedrio sam |
2. | iznjedrio si |
3. | iznjedrio je |
množina | |
1. | iznjedrili smo |
2. | iznjedrili ste |
3. | iznjedrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iznjedrio |
2. | bio si iznjedrio |
3. | bio je iznjedrio |
množina | |
1. | bili smo iznjedrili |
2. | bili ste iznjedrili |
3. | bili su iznjedrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | iznjedri |
množina | |
1. | iznjedrimo |
2. | iznjedrite |
glagolski prilog prošli | |
iznjedrivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
iznjedrio, iznjedrila, iznjedrilo | |
iznjedrili, iznjedrile, iznjedrila | |
glagolski pridjev pasivni | |
iznjedren, iznjedrena, iznjedreno | |
iznjedreni, iznjedrene, iznjedrena |