iznuđívati
iznuđívati (što) nesvrš. 〈prez. iznùđujēm, pril. sad. iznùđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iznuđivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iznuđujem |
| 2. | iznuđuješ |
| 3. | iznuđuje |
| množina | |
| 1. | iznuđujemo |
| 2. | iznuđujete |
| 3. | iznuđuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iznuđivat ću |
| 2. | iznuđivat ćeš |
| 3. | iznuđivat će |
| množina | |
| 1. | iznuđivat ćemo |
| 2. | iznuđivat ćete |
| 3. | iznuđivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznuđivah |
| 2. | iznuđivaše |
| 3. | iznuđivaše |
| množina | |
| 1. | iznuđivasmo |
| 2. | iznuđivaste |
| 3. | iznuđivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iznuđivao sam |
| 2. | iznuđivao si |
| 3. | iznuđivao je |
| množina | |
| 1. | iznuđivali smo |
| 2. | iznuđivali ste |
| 3. | iznuđivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iznuđivao |
| 2. | bio si iznuđivao |
| 3. | bio je iznuđivao |
| množina | |
| 1. | bili smo iznuđivali |
| 2. | bili ste iznuđivali |
| 3. | bili su iznuđivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iznuđuj |
| množina | |
| 1. | iznuđujmo |
| 2. | iznuđujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| iznuđujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iznuđivao, iznuđivala, iznuđivalo | |
| iznuđivali, iznuđivale, iznuđivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iznuđivan, iznuđivana, iznuđivano | |
| iznuđivani, iznuđivane, iznuđivana | |
Etimologija
✧ vidi ìznuditi
