ìzmūsti
ìzmūsti svrš. 〈prez. izmúzēm, pril. pr. -uzāvši, imp. izmúzi, prid. rad. ìzmuzao/ìzmuzla ž, prid. trp. izmùžen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izmusti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izmuzem |
2. | izmuzeš |
3. | izmuze |
množina | |
1. | izmuzemo |
2. | izmuzete |
3. | izmuzu |
futur | |
jednina | |
1. | izmust ću |
2. | izmust ćeš |
3. | izmust će |
množina | |
1. | izmust ćemo |
2. | izmust ćete |
3. | izmust će |
aorist | |
jednina | |
1. | izmuzoh |
2. | izmuze |
3. | izmuze |
množina | |
1. | izmuzosmo |
2. | izmuzoste |
3. | izmuzoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izmuzao sam |
2. | izmuzao si |
3. | izmuzao je |
množina | |
1. | izmuzli smo |
2. | izmuzli ste |
3. | izmuzli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izmuzao |
2. | bio si izmuzao |
3. | bio je izmuzao |
množina | |
1. | bili smo izmuzli |
2. | bili ste izmuzli |
3. | bili su izmuzli |
imperativ | |
jednina | |
2. | izmuzi |
množina | |
1. | izmuzimo |
2. | izmuzite |
glagolski prilog prošli | |
izmuzavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izmuzao, izmuzla, izmuzlo | |
izmuzli, izmuzle, izmuzla | |
glagolski pridjev pasivni | |
izmuzen, izmuzena, izmuzeno | |
izmuzeni, izmuzene, izmuzena |
1. | dovršiti mužnju |
2. | (što) izmamiti, izvući što od koga, izmuvati (2) [izmusti novac], usp. musti |