izmúdriti
izmúdriti (što) svrš. 〈prez. ìzmūdrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzmūdren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izmudriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izmudrim |
2. | izmudriš |
3. | izmudri |
množina | |
1. | izmudrimo |
2. | izmudrite |
3. | izmudre |
futur | |
jednina | |
1. | izmudrit ću |
2. | izmudrit ćeš |
3. | izmudrit će |
množina | |
1. | izmudrit ćemo |
2. | izmudrit ćete |
3. | izmudrit će |
aorist | |
jednina | |
1. | izmudrih |
2. | izmudri |
3. | izmudri |
množina | |
1. | izmudrismo |
2. | izmudriste |
3. | izmudriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izmudrio sam |
2. | izmudrio si |
3. | izmudrio je |
množina | |
1. | izmudrili smo |
2. | izmudrili ste |
3. | izmudrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izmudrio |
2. | bio si izmudrio |
3. | bio je izmudrio |
množina | |
1. | bili smo izmudrili |
2. | bili ste izmudrili |
3. | bili su izmudrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | izmudri |
množina | |
1. | izmudrimo |
2. | izmudrite |
glagolski prilog prošli | |
izmudrivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izmudrio, izmudrila, izmudrilo | |
izmudrili, izmudrile, izmudrila | |
glagolski pridjev pasivni | |
izmudren, izmudrena, izmudreno | |
izmudreni, izmudrene, izmudrena |
1. | dovinuti se čemu, pokazati se dovitljivim, naći načina da se što provede; izmudrovati, smisliti |
2. | iron. loše smisliti nakon mnogo mudrovanja |