ìzmjeriti
ìzmjeriti (koga, što, se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzmjeren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izmjeriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izmjerim |
2. | izmjeriš |
3. | izmjeri |
množina | |
1. | izmjerimo |
2. | izmjerite |
3. | izmjere |
futur | |
jednina | |
1. | izmjerit ću |
2. | izmjerit ćeš |
3. | izmjerit će |
množina | |
1. | izmjerit ćemo |
2. | izmjerit ćete |
3. | izmjerit će |
aorist | |
jednina | |
1. | izmjerih |
2. | izmjeri |
3. | izmjeri |
množina | |
1. | izmjerismo |
2. | izmjeriste |
3. | izmjeriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izmjerio sam |
2. | izmjerio si |
3. | izmjerio je |
množina | |
1. | izmjerili smo |
2. | izmjerili ste |
3. | izmjerili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izmjerio |
2. | bio si izmjerio |
3. | bio je izmjerio |
množina | |
1. | bili smo izmjerili |
2. | bili ste izmjerili |
3. | bili su izmjerili |
imperativ | |
jednina | |
2. | izmjeri |
množina | |
1. | izmjerimo |
2. | izmjerite |
glagolski prilog prošli | |
izmjerivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izmjerio, izmjerila, izmjerilo | |
izmjerili, izmjerile, izmjerila | |
glagolski pridjev pasivni | |
izmjeren, izmjerena, izmjereno | |
izmjereni, izmjerene, izmjerena |