istánjiti
istánjiti svrš. 〈prez. ìstānjīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìstānjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
istanjiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | istanjim |
2. | istanjiš |
3. | istanji |
množina | |
1. | istanjimo |
2. | istanjite |
3. | istanje |
futur | |
jednina | |
1. | istanjit ću |
2. | istanjit ćeš |
3. | istanjit će |
množina | |
1. | istanjit ćemo |
2. | istanjit ćete |
3. | istanjit će |
aorist | |
jednina | |
1. | istanjih |
2. | istanji |
3. | istanji |
množina | |
1. | istanjismo |
2. | istanjiste |
3. | istanjiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | istanjio sam |
2. | istanjio si |
3. | istanjio je |
množina | |
1. | istanjili smo |
2. | istanjili ste |
3. | istanjili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam istanjio |
2. | bio si istanjio |
3. | bio je istanjio |
množina | |
1. | bili smo istanjili |
2. | bili ste istanjili |
3. | bili su istanjili |
imperativ | |
jednina | |
2. | istanji |
množina | |
1. | istanjimo |
2. | istanjite |
glagolski prilog prošli | |
istanjivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
istanjio, istanjila, istanjilo | |
istanjili, istanjile, istanjila | |
glagolski pridjev pasivni | |
istanjen, istanjena, istanjeno | |
istanjeni, istanjene, istanjena |
1. | (što) učiniti da što postane tanko |
2. | (se) a. jako omršavjeti, postati pretjerano vitak; utanjiti se b. pren. smanjiti se, istrošiti se (o zalihama robe i novca, raznim rezervama čega i sl.) |