iz
iz (čega, koga) prij. (s G)
1. | kazuje mjesto iz unutrašnjosti kojega ili mjesto iz čije unutrašnjosti što izlazi ili potječe (u prostornom i vremenskom smislu) [izaći iz sobe; piti iz čaše; iz godine u godinu] |
2. | kazuje uzrok [radim iz ljubavi] |
3. | kazuje ablativnost (potjecanje) [to mi je još iz mladosti od mladosti] |
4. | u vezama riječi kao: iza sna [prenuo se iz sna] |