izbáciti
izbáciti svrš. 〈prez. ìzbācīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzbāčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izbaciti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izbacim |
| 2. | izbaciš |
| 3. | izbaci |
| množina | |
| 1. | izbacimo |
| 2. | izbacite |
| 3. | izbace |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izbacit ću |
| 2. | izbacit ćeš |
| 3. | izbacit će |
| množina | |
| 1. | izbacit ćemo |
| 2. | izbacit ćete |
| 3. | izbacit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izbacih |
| 2. | izbaci |
| 3. | izbaci |
| množina | |
| 1. | izbacismo |
| 2. | izbaciste |
| 3. | izbaciše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izbacio sam |
| 2. | izbacio si |
| 3. | izbacio je |
| množina | |
| 1. | izbacili smo |
| 2. | izbacili ste |
| 3. | izbacili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izbacio |
| 2. | bio si izbacio |
| 3. | bio je izbacio |
| množina | |
| 1. | bili smo izbacili |
| 2. | bili ste izbacili |
| 3. | bili su izbacili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izbaci |
| množina | |
| 1. | izbacimo |
| 2. | izbacite |
| glagolski prilog prošli | |
| izbacivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izbacio, izbacila, izbacilo | |
| izbacili, izbacile, izbacila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izbačen, izbačena, izbačeno | |
| izbačeni, izbačene, izbačena | |
Definicija
| 1. | (koga) a. udaljiti, isključiti iz čega (škole, momčadi, članstva) b. otjerati, udaljiti [izbaciti iz kuće] |
| 2. | (što) a. odstraniti, osloboditi se nepoželjnog ili nepotrebnog, suvišnog [izbaciti iz ormara] b. bot. pokazati plod, dati izbojak, pustiti klicu |
| 3. | () tehn. isključiti koga iz mreže, prekinuti vezu |
Frazeologija
⃟ izbaciti iz glave (srca, pameti) svjesno zaboraviti, zanemariti;
izbaciti iz sedla istisnuti s položaja;
izbaciti iz takta (kože, ravnoteže) smesti, zbuniti
izbaciti iz sedla istisnuti s položaja;
izbaciti iz takta (kože, ravnoteže) smesti, zbuniti
Etimologija
✧ iz- + v. baciti
