iščùpati
iščùpati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȉščupān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iščupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | iščupam |
2. | iščupaš |
3. | iščupa |
množina | |
1. | iščupamo |
2. | iščupate |
3. | iščupaju |
futur | |
jednina | |
1. | iščupat ću |
2. | iščupat ćeš |
3. | iščupat će |
množina | |
1. | iščupat ćemo |
2. | iščupat ćete |
3. | iščupat će |
aorist | |
jednina | |
1. | iščupah |
2. | iščupa |
3. | iščupa |
množina | |
1. | iščupasmo |
2. | iščupaste |
3. | iščupaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | iščupao sam |
2. | iščupao si |
3. | iščupao je |
množina | |
1. | iščupali smo |
2. | iščupali ste |
3. | iščupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iščupao |
2. | bio si iščupao |
3. | bio je iščupao |
množina | |
1. | bili smo iščupali |
2. | bili ste iščupali |
3. | bili su iščupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | iščupaj |
množina | |
1. | iščupajmo |
2. | iščupajte |
glagolski prilog prošli | |
iščupavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
iščupao, iščupala, iščupalo | |
iščupali, iščupale, iščupala | |
glagolski pridjev pasivni | |
iščupan, iščupana, iščupano | |
iščupani, iščupane, iščupana |
1. | a. čupanjem izvući iz čega, usp. čupati b. pren. pronaći ono što je neočekivano [gdje je samo iščupao taj podatak] |
2. | (se) pren. izvući se iz čega uz napor; osloboditi se |