isúkati
isúkati (što) svrš. 〈prez. ìsūčēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ìsūkān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isučem |
| 2. | isučeš |
| 3. | isuče |
| množina | |
| 1. | isučemo |
| 2. | isučete |
| 3. | isuču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isukat ću |
| 2. | isukat ćeš |
| 3. | isukat će |
| množina | |
| 1. | isukat ćemo |
| 2. | isukat ćete |
| 3. | isukat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isukah |
| 2. | isuka |
| 3. | isuka |
| množina | |
| 1. | isukasmo |
| 2. | isukaste |
| 3. | isukaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isukao sam |
| 2. | isukao si |
| 3. | isukao je |
| množina | |
| 1. | isukali smo |
| 2. | isukali ste |
| 3. | isukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isukao |
| 2. | bio si isukao |
| 3. | bio je isukao |
| množina | |
| 1. | bili smo isukali |
| 2. | bili ste isukali |
| 3. | bili su isukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | isuči |
| množina | |
| 1. | isučimo |
| 2. | isučite |
| glagolski prilog prošli | |
| isukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isukao, isukala, isukalo | |
| isukali, isukale, isukala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isukan, isukana, isukano | |
| isukani, isukane, isukana | |
Definicija
izvaditi iz korica [isukati mač ili sablju]
Etimologija
✧ iz- + v. sukati
