Hrvatski jezični portal

izdẕžati

izdẕžati (što) svrš.prez. ìzdržīm, pril. pr. -āvši, imp. izdẕži, prid. rad. ìzdržao〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
izdržati
 
prezent
jednina
1. izdržim
2. izdržiš
3. izdrži
množina
1. izdržimo
2. izdržite
3. izdrže
 
futur
jednina
1. izdržat ću
2. izdržat ćeš
3. izdržat će
množina
1. izdržat ćemo
2. izdržat ćete
3. izdržat će
 
aorist
jednina
1. izdržah
2. izdrža
3. izdrža
množina
1. izdržasmo
2. izdržaste
3. izdržaše
 
perfekt
jednina
1. izdržao sam
2. izdržao si
3. izdržao je
množina
1. izdržali smo
2. izdržali ste
3. izdržali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam izdržao
2. bio si izdržao
3. bio je izdržao
množina
1. bili smo izdržali
2. bili ste izdržali
3. bili su izdržali
 
imperativ
jednina
2. izdrži
množina
1. izdržimo
2. izdržite
 
glagolski prilog prošli
izdržavši
 
glagolski pridjev aktivni
izdržao, izdržala, izdržalo
izdržali, izdržale, izdržala
 
glagolski pridjev pasivni
izdržan, izdržana, izdržano
izdržani, izdržane, izdržana
Definicija
1. podnijeti do kraja, odoljeti, ustrajati [izdržati kritiku a. ostati dobar u čemu nakon suda kritike b. ne naljutiti se na kritiku; izdržati kaznu provesti u zatvoru onoliko vremena koliko se traži presudom]
2. trajati [cipele će još izdržati]
Etimologija
✧ iz- + v. držati