izjúriti
izjúriti (se) svrš. 〈prez. ìzjūrīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìzjūren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izjuriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izjurim |
| 2. | izjuriš |
| 3. | izjuri |
| množina | |
| 1. | izjurimo |
| 2. | izjurite |
| 3. | izjure |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izjurit ću |
| 2. | izjurit ćeš |
| 3. | izjurit će |
| množina | |
| 1. | izjurit ćemo |
| 2. | izjurit ćete |
| 3. | izjurit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izjurih |
| 2. | izjuri |
| 3. | izjuri |
| množina | |
| 1. | izjurismo |
| 2. | izjuriste |
| 3. | izjuriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izjurio sam |
| 2. | izjurio si |
| 3. | izjurio je |
| množina | |
| 1. | izjurili smo |
| 2. | izjurili ste |
| 3. | izjurili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izjurio |
| 2. | bio si izjurio |
| 3. | bio je izjurio |
| množina | |
| 1. | bili smo izjurili |
| 2. | bili ste izjurili |
| 3. | bili su izjurili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izjuri |
| množina | |
| 1. | izjurimo |
| 2. | izjurite |
| glagolski prilog prošli | |
| izjurivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izjurio, izjurila, izjurilo | |
| izjurili, izjurile, izjurila | |
Definicija
| 1. | () brzo, naglo napustiti zatvoren prostor |
| 2. | (koga) razg. otjerati, najuriti |
| 3. | (se) razg. dati sebi dovoljno oduška u životnim uživanjima (ob. u osvajanju žena) |
Etimologija
✧ iz- + v. juriti
