izglédati
izglédati () nesvrš. 〈prez. ìzglēdām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izgledati | |
prezent | |
jednina | |
1. | izgledam |
2. | izgledaš |
3. | izgleda |
množina | |
1. | izgledamo |
2. | izgledate |
3. | izgledaju |
futur | |
jednina | |
1. | izgledat ću |
2. | izgledat ćeš |
3. | izgledat će |
množina | |
1. | izgledat ćemo |
2. | izgledat ćete |
3. | izgledat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | izgledah |
2. | izgledaše |
3. | izgledaše |
množina | |
1. | izgledasmo |
2. | izgledaste |
3. | izgledahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | izgledao sam |
2. | izgledao si |
3. | izgledao je |
množina | |
1. | izgledali smo |
2. | izgledali ste |
3. | izgledali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izgledao |
2. | bio si izgledao |
3. | bio je izgledao |
množina | |
1. | bili smo izgledali |
2. | bili ste izgledali |
3. | bili su izgledali |
imperativ | |
jednina | |
2. | izgledaj |
množina | |
1. | izgledajmo |
2. | izgledajte |
glagolski prilog sadašnji | |
izgledajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
izgledao, izgledala, izgledalo | |
izgledali, izgledale, izgledala |
1. | biti onakav kakav se vidi ili kakav se može predvidjeti, ostavljati dojam [lijepo izgledati]; doimati se |
2. | činiti se [to mi je izgledalo jasno; izgleda (da), razg. reklo bi se, čini se] |