jȁnjiti
jȁnjiti (, se) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -njēći, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
janjiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | janjim |
2. | janjiš |
3. | janji |
množina | |
1. | janjimo |
2. | janjite |
3. | janje |
futur | |
jednina | |
1. | janjit ću |
2. | janjit ćeš |
3. | janjit će |
množina | |
1. | janjit ćemo |
2. | janjit ćete |
3. | janjit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | janjah |
2. | janjaše |
3. | janjaše |
množina | |
1. | janjasmo |
2. | janjaste |
3. | janjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | janjio sam |
2. | janjio si |
3. | janjio je |
množina | |
1. | janjili smo |
2. | janjili ste |
3. | janjili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam janjio |
2. | bio si janjio |
3. | bio je janjio |
množina | |
1. | bili smo janjili |
2. | bili ste janjili |
3. | bili su janjili |
imperativ | |
jednina | |
2. | janji |
množina | |
1. | janjimo |
2. | janjite |
glagolski prilog sadašnji | |
janjeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
janjio, janjila, janjilo | |
janjili, janjile, janjila |