izrábiti
izrábiti svrš. 〈prez. ìzrābīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzrābljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izrabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izrabim |
| 2. | izrabiš |
| 3. | izrabi |
| množina | |
| 1. | izrabimo |
| 2. | izrabite |
| 3. | izrabe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izrabit ću |
| 2. | izrabit ćeš |
| 3. | izrabit će |
| množina | |
| 1. | izrabit ćemo |
| 2. | izrabit ćete |
| 3. | izrabit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izrabih |
| 2. | izrabi |
| 3. | izrabi |
| množina | |
| 1. | izrabismo |
| 2. | izrabiste |
| 3. | izrabiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izrabio sam |
| 2. | izrabio si |
| 3. | izrabio je |
| množina | |
| 1. | izrabili smo |
| 2. | izrabili ste |
| 3. | izrabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izrabio |
| 2. | bio si izrabio |
| 3. | bio je izrabio |
| množina | |
| 1. | bili smo izrabili |
| 2. | bili ste izrabili |
| 3. | bili su izrabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izrabi |
| množina | |
| 1. | izrabimo |
| 2. | izrabite |
| glagolski prilog prošli | |
| izrabivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izrabio, izrabila, izrabilo | |
| izrabili, izrabile, izrabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izrabljen, izrabljena, izrabljeno | |
| izrabljeni, izrabljene, izrabljena | |
Definicija
| 1. | (što) istrošiti rabljenjem, upotrebom dovesti u stanje neuporabljivosti |
| 2. | (koga) pejor. iskoristiti koga za svoje svrhe, upotrijebiti koga za svoje ciljeve i korist |
Etimologija
✧ iz- + v. rabiti
