izolírati
izolírati (koga, što, se) dv. 〈prez. izòlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
izolirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | izoliram |
2. | izoliraš |
3. | izolira |
množina | |
1. | izoliramo |
2. | izolirate |
3. | izoliraju |
futur | |
jednina | |
1. | izolirat ću |
2. | izolirat ćeš |
3. | izolirat će |
množina | |
1. | izolirat ćemo |
2. | izolirat ćete |
3. | izolirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | izolirah |
2. | izoliraše |
3. | izoliraše |
množina | |
1. | izolirasmo |
2. | izoliraste |
3. | izolirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | izolirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | izolirao sam |
2. | izolirao si |
3. | izolirao je |
množina | |
1. | izolirali smo |
2. | izolirali ste |
3. | izolirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izolirao |
2. | bio si izolirao |
3. | bio je izolirao |
množina | |
1. | bili smo izolirali |
2. | bili ste izolirali |
3. | bili su izolirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | izoliraj |
množina | |
1. | izolirajmo |
2. | izolirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
izolirajući | |
glagolski prilog prošli | |
izoliravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izolirao, izolirala, izoliralo | |
izolirali, izolirale, izolirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
izoliran, izolirana, izolirano | |
izolirani, izolirane, izolirana |
1. | osamiti/osamljivati (se), odvojiti/odvajati (se), izdvojiti/izdvajati (se), izlučiti (se), odijeliti (se) od utjecaja sredine |
2. | obložiti/oblagati izolatorom |