ìzvidjeti
ìzvidjeti (što) svrš. 〈prez. ìzvidīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ìzviđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvidjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvidim |
| 2. | izvidiš |
| 3. | izvidi |
| množina | |
| 1. | izvidimo |
| 2. | izvidite |
| 3. | izvide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvidjet ću |
| 2. | izvidjet ćeš |
| 3. | izvidjet će |
| množina | |
| 1. | izvidjet ćemo |
| 2. | izvidjet ćete |
| 3. | izvidjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izvidjeh |
| 2. | izvidje |
| 3. | izvidje |
| množina | |
| 1. | izvidjesmo |
| 2. | izvidjeste |
| 3. | izvidješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvidio sam |
| 2. | izvidio si |
| 3. | izvidio je |
| množina | |
| 1. | izvidjeli smo |
| 2. | izvidjeli ste |
| 3. | izvidjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvidio |
| 2. | bio si izvidio |
| 3. | bio je izvidio |
| množina | |
| 1. | bili smo izvidjeli |
| 2. | bili ste izvidjeli |
| 3. | bili su izvidjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvidi |
| množina | |
| 1. | izvidimo |
| 2. | izvidite |
| glagolski prilog prošli | |
| izvidjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvidio, izvidjela, izvidjelo | |
| izvidjeli, izvidjele, izvidjela | |
Definicija
| 1. | istražiti, ispitati, proučiti |
| 2. | vojn. istražiti namjere neprijatelja i njegove položaje |
