izròniti
izròniti (, što) svrš. 〈prez. ìzronīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzronjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izroniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izronim |
| 2. | izroniš |
| 3. | izroni |
| množina | |
| 1. | izronimo |
| 2. | izronite |
| 3. | izrone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izronit ću |
| 2. | izronit ćeš |
| 3. | izronit će |
| množina | |
| 1. | izronit ćemo |
| 2. | izronit ćete |
| 3. | izronit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izronih |
| 2. | izroni |
| 3. | izroni |
| množina | |
| 1. | izronismo |
| 2. | izroniste |
| 3. | izroniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izronio sam |
| 2. | izronio si |
| 3. | izronio je |
| množina | |
| 1. | izronili smo |
| 2. | izronili ste |
| 3. | izronili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izronio |
| 2. | bio si izronio |
| 3. | bio je izronio |
| množina | |
| 1. | bili smo izronili |
| 2. | bili ste izronili |
| 3. | bili su izronili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izroni |
| množina | |
| 1. | izronimo |
| 2. | izronite |
| glagolski prilog prošli | |
| izronivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izronio, izronila, izronilo | |
| izronili, izronile, izronila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izronjen, izronjena, izronjeno | |
| izronjeni, izronjene, izronjena | |
Definicija
| 1. | () roneći doći na površinu vode, usp. roniti |
| 2. | (što) roneći izvaditi, iznijeti na površinu ono što je bilo pod vodom |
| 3. | (, iz čega) pren. pojaviti se [izronio iz anonimnosti] |
Etimologija
✧ iz- + v. roniti
