izrezívati
izrezívati (što) nesvrš. 〈prez. izrèzujēm, pril. sad. izrèzujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izrezivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izrezujem |
| 2. | izrezuješ |
| 3. | izrezuje |
| množina | |
| 1. | izrezujemo |
| 2. | izrezujete |
| 3. | izrezuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izrezivat ću |
| 2. | izrezivat ćeš |
| 3. | izrezivat će |
| množina | |
| 1. | izrezivat ćemo |
| 2. | izrezivat ćete |
| 3. | izrezivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | izrezivah |
| 2. | izrezivaše |
| 3. | izrezivaše |
| množina | |
| 1. | izrezivasmo |
| 2. | izrezivaste |
| 3. | izrezivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izrezivao sam |
| 2. | izrezivao si |
| 3. | izrezivao je |
| množina | |
| 1. | izrezivali smo |
| 2. | izrezivali ste |
| 3. | izrezivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izrezivao |
| 2. | bio si izrezivao |
| 3. | bio je izrezivao |
| množina | |
| 1. | bili smo izrezivali |
| 2. | bili ste izrezivali |
| 3. | bili su izrezivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izrezuj |
| množina | |
| 1. | izrezujmo |
| 2. | izrezujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| izrezujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izrezivao, izrezivala, izrezivalo | |
| izrezivali, izrezivale, izrezivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izrezivan, izrezivana, izrezivano | |
| izrezivani, izrezivane, izrezivana | |
Etimologija
✧ vidi ìzrezati
