Hrvatski jezični portal

izrèciv

izrèciv prid.odr. -ī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N izrecivi
G izrecivog / izrecivoga
D izrecivom / izrecivome / izrecivomu
A izrecivog / izrecivi
V izrecivi
L izrecivom / izrecivome / izrecivomu
I izrecivim
množina
N izrecivi
G izrecivih
D izrecivim / izrecivima
A izrecive
V izrecivi
L izrecivim / izrecivima
I izrecivim / izrecivima
 
srednji rod
jednina
N izrecivo
G izrecivog / izrecivoga
D izrecivom / izrecivome / izrecivomu
A izrecivo
V izrecivo
L izrecivom / izrecivome / izrecivomu
I izrecivim
množina
N izreciva
G izrecivih
D izrecivim / izrecivima
A izreciva
V izreciva
L izrecivim / izrecivima
I izrecivim / izrecivima
 
ženski rod
jednina
N izreciva
G izrecive
D izrecivoj
A izrecivu
V izreciva
L izrecivoj
I izrecivom
množina
N izrecive
G izrecivih
D izrecivim / izrecivima
A izrecive
V izrecive
L izrecivim / izrecivima
I izrecivim / izrecivima
Definicija
koji se može izreći, koji je takav da se može opisati riječima ili brojkama