ìzuti
ìzuti (što) svrš. 〈prez. ȉzujēm, pril. pr. -ūvši, imp. ìzūj, prid. rad. ìzuo/ìzula ž, prid. trp. izùven/ȉzūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izujem |
2. | izuješ |
3. | izuje |
množina | |
1. | izujemo |
2. | izujete |
3. | izuju |
futur | |
jednina | |
1. | izut ću |
2. | izut ćeš |
3. | izut će |
množina | |
1. | izut ćemo |
2. | izut ćete |
3. | izut će |
aorist | |
jednina | |
1. | izuh |
2. | izu |
3. | izu |
množina | |
1. | izusmo |
2. | izuste |
3. | izuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izuo sam |
2. | izuo si |
3. | izuo je |
množina | |
1. | izuli smo |
2. | izuli ste |
3. | izuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izuo |
2. | bio si izuo |
3. | bio je izuo |
množina | |
1. | bili smo izuli |
2. | bili ste izuli |
3. | bili su izuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | izuj |
množina | |
1. | izujmo |
2. | izujte |
glagolski prilog prošli | |
izuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izuo, izula, izulo | |
izuli, izule, izula | |
glagolski pridjev pasivni | |
izuven / izut, izuvena / izuta, izuveno / izuto | |
izuveni / izuti, izuvene / izute, izuvena / izuta |