izvòziti
izvòziti (što) nesvrš. 〈prez. ìzvozīm, pril. sad. -zēći, gl. im. ìzvožēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvoziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvozim |
| 2. | izvoziš |
| 3. | izvozi |
| množina | |
| 1. | izvozimo |
| 2. | izvozite |
| 3. | izvoze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvozit ću |
| 2. | izvozit ćeš |
| 3. | izvozit će |
| množina | |
| 1. | izvozit ćemo |
| 2. | izvozit ćete |
| 3. | izvozit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvožah |
| 2. | izvožaše |
| 3. | izvožaše |
| množina | |
| 1. | izvožasmo |
| 2. | izvožaste |
| 3. | izvožahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvozio sam |
| 2. | izvozio si |
| 3. | izvozio je |
| množina | |
| 1. | izvozili smo |
| 2. | izvozili ste |
| 3. | izvozili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvozio |
| 2. | bio si izvozio |
| 3. | bio je izvozio |
| množina | |
| 1. | bili smo izvozili |
| 2. | bili ste izvozili |
| 3. | bili su izvozili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvozi |
| množina | |
| 1. | izvozimo |
| 2. | izvozite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| izvozeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvozio, izvozila, izvozilo | |
| izvozili, izvozile, izvozila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvožen, izvožena, izvoženo | |
| izvoženi, izvožene, izvožena | |
Definicija
prodavati i slati robu u drugu zemlju, usp. ìzvesti2
Etimologija
✧ vidi ìzvesti2
