izvózati
izvózati (koga) svrš. 〈prez. ìzvōzām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ìzvōzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvozati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvozam |
| 2. | izvozaš |
| 3. | izvoza |
| množina | |
| 1. | izvozamo |
| 2. | izvozate |
| 3. | izvozaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvozat ću |
| 2. | izvozat ćeš |
| 3. | izvozat će |
| množina | |
| 1. | izvozat ćemo |
| 2. | izvozat ćete |
| 3. | izvozat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izvozah |
| 2. | izvoza |
| 3. | izvoza |
| množina | |
| 1. | izvozasmo |
| 2. | izvozaste |
| 3. | izvozaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvozao sam |
| 2. | izvozao si |
| 3. | izvozao je |
| množina | |
| 1. | izvozali smo |
| 2. | izvozali ste |
| 3. | izvozali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvozao |
| 2. | bio si izvozao |
| 3. | bio je izvozao |
| množina | |
| 1. | bili smo izvozali |
| 2. | bili ste izvozali |
| 3. | bili su izvozali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvozaj |
| množina | |
| 1. | izvozajmo |
| 2. | izvozajte |
| glagolski prilog prošli | |
| izvozavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvozao, izvozala, izvozalo | |
| izvozali, izvozale, izvozala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvozan, izvozana, izvozano | |
| izvozani, izvozane, izvozana | |
Definicija
razg. spretnim postupcima i domišljanjima prevariti koga; nadmudriti koga, postići spretnošću, domišljajima ili trikovima ono što je htio konkurent, suparnik ili protivnik; prevesti (žedna) preko vode, preveslati
Etimologija
✧ vidi ìzvesti2
