jȇžev
jȇžev prid.
Pozitiv | |
---|---|
muški rod | |
jednina | |
N | ježev |
G | ježeva / ježevog / ježevoga |
D | ježevu / ježevom / ježevome / ježevomu |
A | ježeva / ježev / ježevog / ježevoga |
V | ježev |
L | ježevu / ježevom / ježevome / ježevomu |
I | ježevim |
množina | |
N | ježevi |
G | ježevih |
D | ježevim / ježevima |
A | ježeve |
V | ježevi |
L | ježevim / ježevima |
I | ježevim / ježevima |
srednji rod | |
jednina | |
N | ježevo |
G | ježeva / ježevog / ježevoga |
D | ježevu / ježevom / ježevome / ježevomu |
A | ježevo |
V | ježevo |
L | ježevu / ježevom / ježevome / ježevomu |
I | ježevim |
množina | |
N | ježeva |
G | ježevih |
D | ježevim / ježevima |
A | ježeva |
V | ježeva |
L | ježevim / ježevima |
I | ježevim / ježevima |
ženski rod | |
jednina | |
N | ježeva |
G | ježeve |
D | ježevoj |
A | ježevu |
V | ježeva |
L | ježevoj |
I | ježevom |
množina | |
N | ježeve |
G | ježevih |
D | ježevim / ježevima |
A | ježeve |
V | ježeve |
L | ježevim / ježevima |
I | ježevim / ježevima |
1. | (ob. u zn. jednoga ježa, onoga koji se promatra ili oličuje ljudska ili pojedinačna svojstva u pričama, stripovima i sl.) [ježeve bodlje] |
2. | reg. u opisivanju teških situacija (predodžba onoga što proživljava jež kad naiđe na prirodnog neprijatelja) [muke ti ježeve grdne li muke, velike li muke, kakva gnjavaža!, koje gnjavaže!] |