jèdek
jèdek m 〈N mn -eci〉
Definicija
reg.
| 1. | a. povodac, ular; jedekteš b. meton. rezervni konj koji se vodi na povocu |
| 2. | uže, konopac a. konopac kojim se jedan za drugoga vežu konji na livadi kako ne bi pobjegli b. nadmetanje u potezanju konopca |
| 3. | a. rezervni dio kakve opreme, dio pribora b. rij. sam pribor [jedek za jelo] |
Etimologija
✧ tur. yedek, yedekdaş
