gugútati
gugútati nesvrš. 〈prez. gùgūćēm, pril. sad. gùgūćūći, imp. gùgući, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gugutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gugućem |
| 2. | gugućeš |
| 3. | guguće |
| množina | |
| 1. | gugućemo |
| 2. | gugućete |
| 3. | guguću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gugutat ću |
| 2. | gugutat ćeš |
| 3. | gugutat će |
| množina | |
| 1. | gugutat ćemo |
| 2. | gugutat ćete |
| 3. | gugutat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gugutah |
| 2. | gugutaše |
| 3. | gugutaše |
| množina | |
| 1. | gugutasmo |
| 2. | gugutaste |
| 3. | gugutahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gugutao sam |
| 2. | gugutao si |
| 3. | gugutao je |
| množina | |
| 1. | gugutali smo |
| 2. | gugutali ste |
| 3. | gugutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gugutao |
| 2. | bio si gugutao |
| 3. | bio je gugutao |
| množina | |
| 1. | bili smo gugutali |
| 2. | bili ste gugutali |
| 3. | bili su gugutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gugući |
| množina | |
| 1. | gugućimo |
| 2. | gugućite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gugućući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gugutao, gugutala, gugutalo | |
| gugutali, gugutale, gugutala | |
Definicija
| 1. | () glasiti se kao mladi golub ili grlica |
| 2. | (komu) tepati komu, upućivati umiljate riječi |
Etimologija
✧ vidi gȕgūt
