Hrvatski jezični portal

gẉnj

gẉnj m 〈G gúnja, N mn gúnjevi〉

Izvedeni oblici
jednina
N gunj
G gunja
D gunju
A gunj
V gunju
L gunju
I gunjem
množina
N gunjevi
G gunjeva
D gunjevima
A gunjeve
V gunjevi
L gunjevima
I gunjevima
Definicija
1. grubi pokrivač od vune i kostrijeti; biljac, bjelj, gunjac
2. rij. reg. ogrtač domaće izrade dužine »tričetvrt«
Onomastika
pr. (nadimačka ili etnici): Faragẉn, Faragúna (310, Labin, Istra, istrorumunjsko), Gẉnj (110, Vojnić, I Slavonija), Gȕnja (Pokuplje), Gùnjača (300, sred. Dalmacija), Gúnjak, Gẉnjević (220, Pakrac)
Etimologija
prasl. *gunja (rus. gúnja, polj. gunia) ← ? iran. (avest. gaona-: kosa, dlaka)