grùšati se
grùšati se nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) -ā se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
grušati | |
prezent | |
jednina | |
1. | grušam |
2. | grušaš |
3. | gruša |
množina | |
1. | grušamo |
2. | grušate |
3. | grušaju |
futur | |
jednina | |
1. | grušat ću |
2. | grušat ćeš |
3. | grušat će |
množina | |
1. | grušat ćemo |
2. | grušat ćete |
3. | grušat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | grušah |
2. | grušaše |
3. | grušaše |
množina | |
1. | grušasmo |
2. | grušaste |
3. | grušahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | grušao sam |
2. | grušao si |
3. | grušao je |
množina | |
1. | grušali smo |
2. | grušali ste |
3. | grušali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam grušao |
2. | bio si grušao |
3. | bio je grušao |
množina | |
1. | bili smo grušali |
2. | bili ste grušali |
3. | bili su grušali |
imperativ | |
jednina | |
2. | grušaj |
množina | |
1. | grušajmo |
2. | grušajte |
glagolski prilog sadašnji | |
grušajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
grušao, grušala, grušalo | |
grušali, grušale, grušala |