grànuti
grànuti () svrš. 〈prez. grȁnēm, imp. gràni, gl. im. granúće〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| granuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | granem |
| 2. | graneš |
| 3. | grane |
| množina | |
| 1. | granemo |
| 2. | granete |
| 3. | granu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | granut ću |
| 2. | granut ćeš |
| 3. | granut će |
| množina | |
| 1. | granut ćemo |
| 2. | granut ćete |
| 3. | granut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | granuh |
| 2. | granu |
| 3. | granu |
| množina | |
| 1. | granusmo |
| 2. | granuste |
| 3. | granuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | granuo sam |
| 2. | granuo si |
| 3. | granuo je |
| množina | |
| 1. | granuli smo |
| 2. | granuli ste |
| 3. | granuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam granuo |
| 2. | bio si granuo |
| 3. | bio je granuo |
| množina | |
| 1. | bili smo granuli |
| 2. | bili ste granuli |
| 3. | bili su granuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | grani |
| množina | |
| 1. | granimo |
| 2. | granite |
| glagolski prilog prošli | |
| granuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| granuo, granula, granulo | |
| granuli, granule, granula | |
Definicija
sinuti, zasjati, pojaviti se (o suncu i proljeću)
Etimologija
✧ ← *gornǫti ≃ v. gorjeti
