gẕbačiti
gẕbačiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. grbàčēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| grbačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | grbačim |
| 2. | grbačiš |
| 3. | grbači |
| množina | |
| 1. | grbačimo |
| 2. | grbačite |
| 3. | grbače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | grbačit ću |
| 2. | grbačit ćeš |
| 3. | grbačit će |
| množina | |
| 1. | grbačit ćemo |
| 2. | grbačit ćete |
| 3. | grbačit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | grbačah |
| 2. | grbačaše |
| 3. | grbačaše |
| množina | |
| 1. | grbačasmo |
| 2. | grbačaste |
| 3. | grbačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | grbačio sam |
| 2. | grbačio si |
| 3. | grbačio je |
| množina | |
| 1. | grbačili smo |
| 2. | grbačili ste |
| 3. | grbačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam grbačio |
| 2. | bio si grbačio |
| 3. | bio je grbačio |
| množina | |
| 1. | bili smo grbačili |
| 2. | bili ste grbačili |
| 3. | bili su grbačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | grbači |
| množina | |
| 1. | grbačimo |
| 2. | grbačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| grbačeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| grbačio, grbačila, grbačilo | |
| grbačili, grbačile, grbačila | |
Definicija
teško raditi, mučiti se teškim poslom (ob. fizičkim); rintati
Etimologija
✧ vidi gȑba1
