grȉznuti
grȉznuti (grȉcnuti) (što) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. grȉznūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| griznuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | griznem |
| 2. | grizneš |
| 3. | grizne |
| množina | |
| 1. | griznemo |
| 2. | griznete |
| 3. | griznu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | griznut ću |
| 2. | griznut ćeš |
| 3. | griznut će |
| množina | |
| 1. | griznut ćemo |
| 2. | griznut ćete |
| 3. | griznut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | griznuh |
| 2. | griznu |
| 3. | griznu |
| množina | |
| 1. | griznusmo |
| 2. | griznuste |
| 3. | griznuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | griznuo sam |
| 2. | griznuo si |
| 3. | griznuo je |
| množina | |
| 1. | griznuli smo |
| 2. | griznuli ste |
| 3. | griznuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam griznuo |
| 2. | bio si griznuo |
| 3. | bio je griznuo |
| množina | |
| 1. | bili smo griznuli |
| 2. | bili ste griznuli |
| 3. | bili su griznuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | grizni |
| množina | |
| 1. | griznimo |
| 2. | griznite |
| glagolski prilog prošli | |
| griznuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| griznuo, griznula, griznulo | |
| griznuli, griznule, griznula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| griznut, griznuta, griznuto | |
| griznuti, griznute, griznuta | |
Definicija
| 1. | a. malo, neznatno ugristi, zagristi; gricnuti b. otkinuti zubima jedan zalogaj, uzeti jednim grizom |
| 2. | malo zagristi, nešto malo pojesti |
Etimologija
✧ vidi grȉsti
