grȅznuti
grȅznuti (u što) dv. 〈prez. -nēm, pril. sad. -ūći, pril. pr. -ūvši, prid. rad. grȅznuo〉 (svrš. češće prefiksacijom: ogreznuti)
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
greznuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | greznem |
2. | grezneš |
3. | grezne |
množina | |
1. | greznemo |
2. | greznete |
3. | greznu |
futur | |
jednina | |
1. | greznut ću |
2. | greznut ćeš |
3. | greznut će |
množina | |
1. | greznut ćemo |
2. | greznut ćete |
3. | greznut će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | greznuh |
2. | greznu |
3. | greznu |
množina | |
1. | greznusmo |
2. | greznuste |
3. | greznuše |
aorist | |
jednina | |
1. | greznuh |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | greznuo sam |
2. | greznuo si |
3. | greznuo je |
množina | |
1. | greznuli smo |
2. | greznuli ste |
3. | greznuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam greznuo |
2. | bio si greznuo |
3. | bio je greznuo |
množina | |
1. | bili smo greznuli |
2. | bili ste greznuli |
3. | bili su greznuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | grezni |
množina | |
1. | greznimo |
2. | greznite |
glagolski prilog sadašnji | |
greznuvši | |
glagolski prilog prošli | |
greznuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
greznuo, greznula, greznulo | |
greznuli, greznule, greznula |
1. | nogama propasti/propadati u što [greznuti u snijeg ili blato] |
2. | naći se u čemu ružnom, nepriličnom [greznuti u dugove; greznuti u krv doživjeti/doživljavati veliko krvoproliće, rat, pokolj; greznuti u nevolju] |