Hrvatski jezični portal

grȅznuti

grȅznuti (u što) dv.prez. -nēm, pril. sad. -ūći, pril. pr. -ūvši, prid. rad. grȅznuo〉 (svrš. češće prefiksacijom: ogreznuti)

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
greznuti
 
prezent
jednina
1. greznem
2. grezneš
3. grezne
množina
1. greznemo
2. greznete
3. greznu
 
futur
jednina
1. greznut ću
2. greznut ćeš
3. greznut će
množina
1. greznut ćemo
2. greznut ćete
3. greznut će
 
imperfekt
jednina
1. greznuh
2. greznu
3. greznu
množina
1. greznusmo
2. greznuste
3. greznuše
 
aorist
jednina
1. greznuh
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. greznuo sam
2. greznuo si
3. greznuo je
množina
1. greznuli smo
2. greznuli ste
3. greznuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam greznuo
2. bio si greznuo
3. bio je greznuo
množina
1. bili smo greznuli
2. bili ste greznuli
3. bili su greznuli
 
imperativ
jednina
2. grezni
množina
1. greznimo
2. greznite
 
glagolski prilog sadašnji
greznuvši
 
glagolski prilog prošli
greznuvši
 
glagolski pridjev aktivni
greznuo, greznula, greznulo
greznuli, greznule, greznula
Definicija
1. nogama propasti/propadati u što [greznuti u snijeg ili blato]
2. naći se u čemu ružnom, nepriličnom [greznuti u dugove; greznuti u krv doživjeti/doživljavati veliko krvoproliće, rat, pokolj; greznuti u nevolju]
Etimologija
prasl. *gręznoti (slov. grezniti, rus. grjáznut') ≃ lit. grmsti: tonuti