grȋntati
grȋntati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| grintati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | grintam |
| 2. | grintaš |
| 3. | grinta |
| množina | |
| 1. | grintamo |
| 2. | grintate |
| 3. | grintaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | grintat ću |
| 2. | grintat ćeš |
| 3. | grintat će |
| množina | |
| 1. | grintat ćemo |
| 2. | grintat ćete |
| 3. | grintat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | grintah |
| 2. | grintaše |
| 3. | grintaše |
| množina | |
| 1. | grintasmo |
| 2. | grintaste |
| 3. | grintahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | grintao sam |
| 2. | grintao si |
| 3. | grintao je |
| množina | |
| 1. | grintali smo |
| 2. | grintali ste |
| 3. | grintali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam grintao |
| 2. | bio si grintao |
| 3. | bio je grintao |
| množina | |
| 1. | bili smo grintali |
| 2. | bili ste grintali |
| 3. | bili su grintali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | grintaj |
| množina | |
| 1. | grintajmo |
| 2. | grintajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| grintajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| grintao, grintala, grintalo | |
| grintali, grintale, grintala | |
Definicija
reg.
| 1. | lagano plakati i bez ozbiljnijeg povoda (o malom djetetu) |
| 2. | stalno se tužiti na druge ljude i životne nedaće; kukati |
Etimologija
✧ vidi grȋnta
