Hrvatski jezični portal

grȍktati

grȍktati () nesvrš.prez. grȍkćēm, pril. sad. grȍkćūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
groktati
 
prezent
jednina
1. grokćem
2. grokćeš
3. grokće
množina
1. grokćemo
2. grokćete
3. grokću
 
futur
jednina
1. groktat ću
2. groktat ćeš
3. groktat će
množina
1. groktat ćemo
2. groktat ćete
3. groktat će
 
imperfekt
jednina
1. groktah
2. groktaše
3. groktaše
množina
1. groktasmo
2. groktaste
3. groktahu
 
perfekt
jednina
1. groktao sam
2. groktao si
3. groktao je
množina
1. groktali smo
2. groktali ste
3. groktali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam groktao
2. bio si groktao
3. bio je groktao
množina
1. bili smo groktali
2. bili ste groktali
3. bili su groktali
 
imperativ
jednina
2. grokći
množina
1. grokćimo
2. grokćite
 
glagolski prilog sadašnji
grokćući
 
glagolski pridjev aktivni
groktao, groktala, groktalo
groktali, groktale, groktala
Definicija
glasati se kao svinja u običnim okolnostima, kao kad se hrani; roktati
Etimologija
onom.