gȕžvati
gȕžvati (što, se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gužvati | |
prezent | |
jednina | |
1. | gužvam |
2. | gužvaš |
3. | gužva |
množina | |
1. | gužvamo |
2. | gužvate |
3. | gužvaju |
futur | |
jednina | |
1. | gužvat ću |
2. | gužvat ćeš |
3. | gužvat će |
množina | |
1. | gužvat ćemo |
2. | gužvat ćete |
3. | gužvat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gužvah |
2. | gužvaše |
3. | gužvaše |
množina | |
1. | gužvasmo |
2. | gužvaste |
3. | gužvahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gužvao sam |
2. | gužvao si |
3. | gužvao je |
množina | |
1. | gužvali smo |
2. | gužvali ste |
3. | gužvali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gužvao |
2. | bio si gužvao |
3. | bio je gužvao |
množina | |
1. | bili smo gužvali |
2. | bili ste gužvali |
3. | bili su gužvali |
imperativ | |
jednina | |
2. | gužvaj |
množina | |
1. | gužvajmo |
2. | gužvajte |
glagolski prilog sadašnji | |
gužvajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
gužvao, gužvala, gužvalo | |
gužvali, gužvale, gužvala | |
glagolski pridjev pasivni | |
gužvan, gužvana, gužvano | |
gužvani, gužvane, gužvana |
1. | (što) pokretima prstiju ili drugačije (sjedenjem) stiskati, pritiskivati i sl. tako da se prave bore i gubi glatkoća (ob. o platnu, tkanini, papiru) |
2. | (se) a. trpjeti stisku među drugim ljudima, podnositi gužvu među previše ljudi na malo prostora [gužvati se u tramvaju] b. žarg. dobivati bore, borati se u licu |