gusáriti
gusáriti () nesvrš. 〈prez. gùsārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gusariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gusarim |
| 2. | gusariš |
| 3. | gusari |
| množina | |
| 1. | gusarimo |
| 2. | gusarite |
| 3. | gusare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gusarit ću |
| 2. | gusarit ćeš |
| 3. | gusarit će |
| množina | |
| 1. | gusarit ćemo |
| 2. | gusarit ćete |
| 3. | gusarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gusarah |
| 2. | gusaraše |
| 3. | gusaraše |
| množina | |
| 1. | gusarasmo |
| 2. | gusaraste |
| 3. | gusarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gusario sam |
| 2. | gusario si |
| 3. | gusario je |
| množina | |
| 1. | gusarili smo |
| 2. | gusarili ste |
| 3. | gusarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gusario |
| 2. | bio si gusario |
| 3. | bio je gusario |
| množina | |
| 1. | bili smo gusarili |
| 2. | bili ste gusarili |
| 3. | bili su gusarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gusari |
| množina | |
| 1. | gusarimo |
| 2. | gusarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gusareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gusario, gusarila, gusarilo | |
| gusarili, gusarile, gusarila | |
Definicija
baviti se gusarstvom, biti gusar
Etimologija
✧ vidi gȕsār
