halucinírati
halucinírati (, što) dv. 〈prez. halucìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| halucinirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | haluciniram |
| 2. | haluciniraš |
| 3. | halucinira |
| množina | |
| 1. | haluciniramo |
| 2. | halucinirate |
| 3. | haluciniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | halucinirat ću |
| 2. | halucinirat ćeš |
| 3. | halucinirat će |
| množina | |
| 1. | halucinirat ćemo |
| 2. | halucinirat ćete |
| 3. | halucinirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | halucinirah |
| 2. | haluciniraše |
| 3. | haluciniraše |
| množina | |
| 1. | halucinirasmo |
| 2. | haluciniraste |
| 3. | halucinirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | halucinirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | halucinirao sam |
| 2. | halucinirao si |
| 3. | halucinirao je |
| množina | |
| 1. | halucinirali smo |
| 2. | halucinirali ste |
| 3. | halucinirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam halucinirao |
| 2. | bio si halucinirao |
| 3. | bio je halucinirao |
| množina | |
| 1. | bili smo halucinirali |
| 2. | bili ste halucinirali |
| 3. | bili su halucinirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | haluciniraj |
| množina | |
| 1. | halucinirajmo |
| 2. | halucinirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| halucinirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| haluciniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| halucinirao, halucinirala, haluciniralo | |
| halucinirali, halucinirale, halucinirala | |
Definicija
| 1. | imati halucinacije |
| 2. | razg. izmisliti/izmišljati, (is)pričati besmislice [ma pusti ga, vidiš da halucinira] |
Etimologija
✧ vidi halucinácija
